Obozavam te.

Tebi,obicnoj tastaturi, se uvijek vracam kada mi njega nema, 
bez njega osjecam prazninu.
Uz njega sam kao malo djete s roditeljem,
koje kada god nekome nesto zamjeri potrci u njegov zagrljaj.
Kada osjetim njegove ruke kako me cvrsto obgrle osjecam se najsigurnijom.

S njim kao da mi je otisla najbolja prijateljica, koja slusa moje glupe hirove, a i onaj koji mi svakim danom pokazuje da sam voljena.
Nisam navikla da ne cujem njegov glas cim otvorim oci.
Nisam navikla da se ne nasmijem odmah ujutru kada mi kaze kako slatko pricam kada se tek probudim.
Koliko su samo puta ruke krenule prema mobitelu da ukucaju broj koji sam vec odavno naucila pisati zatvorenih ociju.
Koliko su samo misli pozurile da utihnu i da zaspem jer ces mi blizi biti kada se probudim.
Kao da mi nacrta osmijeh na licu, kada s nepoznatog broja cujem njegov glas.
Obozavam ga, bas kao i sve ostalo na njemu i sto ima veze s njim.
Ruke samo klize po tastaturi, kao da hoce da napisu sve i jedan razlog zasto ga obozavam, aa tako ih ima mnogo.
Ja mislim da kada bih pisala, sve i jedan razlog ispucala bih svaki moguci limit.

Obozavam njegove usne koje su nezamjenljive.
Obozavam njegove obraze na kojim sam prvi put naucila kako da ga najezim.
Obozavam njegov osmijeh, najiskreniji koji sam vidjela ikada.
Obozavam njegove oci, i svaki pogled koji je upucen prema meni.
Obozavam ga gledati onako potajno kada nesto raspravlja ili prica s drugima.
Obozavam njegov vrat, koji uvijek onako stane na moju stranu i olaksa mi da njega natjeram da mi popusti.
Obozavam one njezne ruke, koje uvijek klize po mojoj kozi.
Obozavam njegov zagrljaj, onaj snazni, koji uvijek ucini da se osjecam sigurnom.
Obozavam njegov struk koji mi je postao najblizi prijatelj radi visinskih problema. 😀
Obozavam one butine koje gledam ko malo djete kada mi govorii po hiljaditi put da su svima deblje kada se sjedi.
Obozavam njegove noge na kojim uvijek nadjem neku zanimaciju.

Obozavam kada mi se onako usunja iza ledja i zagrli me, kada neko gleda s strane sigurno pomisli da sam najsretnija osoba na svijetu.
Obozavam sto mi dozvoljava da nastavim svoj slobodni let, bez zabrana i prepreka.
Obozavam njegove poljubce i zagrljaje.
Obozavam njegov glas koji me uvijek obraduje.
Obozavam ga slusati kako prica.
Obozavam sto me zna vraski dobro iako to uvijek sebi poreknem.
Obozavam to sto uvijek prepozna kada sam neraspolozena, i kada me nesto boli.
Obozavam sto samo on zna da me nasmije kada mi je najteze.
Obozavam sto me uvijek ugrije kada mi je hladno.
Obozavam one njezne ruke, koje uvijek ugriju stomak da me manje boli.
Obozavam to sto mi ne popusti odmah, ali ipak popusti.
Obozavam to sto uvijek zna kako se treba ophoditi prema meni.
Obozavam sto jedini zna kada me samo treba zagrliti, i pustiti da se smirim, a kada me zamoliti da mu kazem sta je bilo.
Obozavam sto zna moja raspolozenja i kako igrati po njima.
Obozavam sto me uvijek pazi. mazi, i miluje.
Obozavam ga zato sto znam da mu se uvijek mogu obratiti, jer on je taj koji me poslusa i da mi najbolje savjete.
Obozavam ga jer mu stvarno vjerujem nekada vise nego sebi, nikada nije pokazao da to nezasluzuje.
Obozavam ga jer sam shvatila sta znaci savrsenstvo bez mane,
Obozavam nas odnos, onaj odnos kojem uvijek oplacem od smijeha, a i onaj kojem mogu reci sve bez imalo ustrucavanja.
Obozavam ga jer bih ga stalno mogla gledati. Nekad se tako znam zagledati i misliti kako je stvarno savrsen da se on zabrine i pita sta nije uredu s mnom.
Obozavam to sto mi je on slaba tacka, i sto svakim danom postajem svjesna da ce me unistiti ON. Jer jos nisam pocela da shvatam da svi koriste njega i njegovo ime da dobiju nesto od mene.
Obozavam onaj njegov pogled koji napravi uvijek kada uradim nesto lose. Znam da se mrzim tada, alii taj pogled mi ne izlazi iz glave.
Obozavam to sto me svaki dan napomene da mu znacim, sto uvijek da dodatno snage da ne slusam zavidne osobe.
Obozavam to sto stvarno ne mogu bez njega takvog savrsenog.
Obozavam to sto je s njim uvijek nesto drugacije.
Obozavam onaj osjecaj kada je pored mene.
Obozavam to kako se ponasa, svakim danom se uvjerim da je nezamjenljiv.
Obozavam to sto mi vjeruje, i zbog toga ga nikada necu iznevjeriti.
Obozavam to sto mu ne mogu naci ni jednu jedinu manu, jer znam da bi moja ova neshvatljiva narav iskoristila to kad tad protiv njega onako savrsenog.
Obozavam to sto me shvata, i sto me voli ovakvu kakva sam.
Obozavam to sto trpi moju hajmo reci samouvjerenost.
Obozavam sto je omeksao onu jaku Ninu, koja bi zgazila sve i jednog kada napravi neku gresku.
Obozavam sto on nije ni jednom napravio prokletu gresku.
Obozavam, njega onako nezamjenljivog, koji ce me doci glave, iako sam svjesna da me nikada namjerno nece povrijediti, ali poslije cu se prokleto kajati sto sam se uopce morala mjesati s vatrom koja je istopila ono moje ledeno srce.

Tebi tako bezgrijesnom, i savrsenom nasla sam mane.
Mane od kojih me jeza hvata, a to je da necu moci ustati i hrabro stati na noge poslije tebe. Poslije tebe ni jedan nece valjati, Svakog cu onako s sazaljenjem gledati jer nije kao ti. Naprosto bit ce mi smjesan, dosadan i glup. A onda cu se vratiti na ono svoje staro ponasanje, i voditi svoju staru politiku nemoj slucajno da pomislis da sam se zaljubila, meni je sve igra.
Bolit ce poslije tebe.
A dok si tu pored mene, uzivat cu i blistat cu ljepotom, jer me ti takvom cinis.
Vratit ces se ti, aa onda ce me nastaviti zavidno gledati jer pokazujem svoj osmijeh onako kako najbolje znam.
I da na kraju svega ovoga, priznajem ti, da si bio i ostajes zivot moj. Poslije svega samo ti ostajes.
Volim te mili moj, a sada se vracam odbrojavanju.

[IMG]http://i26.tinypic.com/11vsd8n.jpg[/IMG]

Komentariši